Ilija Opačić zvani "Država"

12/05/2005 0

Sedamdesetdevetogodišnji Ilija Opačić zvani “Država” pripada prvoj posljeratnoj generaciji učitelja.

Prvi razred učiteljske škole završio je u partizanskoj košulji u Banjoj Luci.

“Partizan sam od 14. godine. Na Kozari u trećoj ofanzivi uhvaćen sam u selu Jazovci i tada sam bio u logoru šest mjeseci. Bio sam kurir, obavještajac, kontraobavještajac, prenosio sam povjerljivu poštu i naređenja. Na prvu stražu sam stao 1941. godine sa svojih 14 godina, a to je bila pozadinska četa koja je čuvala selo Krnete od ustaša i Njemaca. U Jasenovcu su nastradali roditelji od moje supruge Koviljke”, prisjeća se Ilija kojeg je narod zbog toga što, kako kaže, “sve umije, sve može i sve zna” nazvao “Država”.

Ilijina želja od drugog razreda osnovne škole je bila da bude učitelj.

“Završio sam 1950. godine učiteljsku školu i dobio sam nagradu da idem mjesec dana na more i tada sam prvi put vidio more. U selima kotorvaroške opštine u selu Obodnjak predavo sam 34. godine, a i moja je supruga Koviljka bila učiteljica”, priča “Država”.

Ljubav prema učiteljskom pozivu držala ga je po planinskim selima i tako je dobro obavljao taj zadatak da je 1954. godine bio jedini pohvaljeni učitelj u BiH.

Ali učiteljski poziv nije sve što Ilija dobro umije. Ilija zna gotovo sve: svira harmoniku, piše pjesme, kalemi voće, razumije se u mehaniku …

Od 1990. godine Ilija je u penziji i sa 79. godina i danas uspješno radi i zarađuje kako kaže “za sebe i ženu” prodajući auto dijelove na “zelenoj pijaci”.

“Kupim auto i rastavim ga a onda prodajem dijelove, najviše fićine. Jedne nedjelje sam zaradio samo 6 KM, a druge čak 176 KM i ne pamtim kad" mi je tako kec "opalio"”, kaže Ilija.

Ipak, nije sve tako dobro kako Ilija kaže. Ima nešto što ga tišti već duže vrijeme i unosi nemir u njegov uvijek vedar duh.

“Komšija, čija se kuća nalazi do moje, sazidao je četiri sprata i tako zaklonio svjetlost i sunce u moje dvorište. Voće i povrće koje sam imao zasađeno u bašti više ne raste, jer sunce ne može od te kuće ni da proviri u moje dvorište. Inspekcija je dolazila ali ništa od toga. Čak me komšije nisu ni pitale mogu li zakloniti moju kuću”, žali se Ilija koji je poslije našeg odlaska ostavljen u nadi da će se njegov problem ipak nekako riješiti.

Ostavite komentar »