Prodavnice prepune, oči gladne

07/13/2008 0

Cijene
osnovnih životnih namirnica u odnosu na prošlu godinu skočile su zavisno od artikla i
više od 100%. Plate i penzije ostale skoro iste. Ipak, nije da se ne kupuje.
Kupuju, ali čini se, samo odabrani. Tako pune kese ostaju uglavnom rezervisane
za novopečene bogataše. Ostali preživljavaju, od prvog pa uz malo sreće do 10 -
og, eventualno 15 – og u mjesecu.


Da ironija bude veća sve više je onih koji upozoravaju
da Bosni i Hercegovini prijeti nestašica hrane i to do jeseni. Krivac za to je nerazvijena
poljoprivredna politika i sve mutnija slika domaćeg agrara. I dok domaća proizvodnja
vodi don kihotsku borbu, rafe u prodavnicama prepune su proizvoda stranog
porijekla. Uvozimo sve i svašta, a najviše cijene. Trgovci visoke cijene
pravdaju upravo velikom zavisnošću Bosne i Hercegovine od uvoza. Lopticu
uglavnom prebacuju na velike trgovačke lance. Bilo kako bilo, cijene divljaju. Nekada se na pijacama kupovalo voće
i povrće znatno jeftinije i obavezno svježe. Uglavnom iz domaće proizvodnje. Sada
je to pretežno uvozna roba porijeklom iz Turske, Italije… Tako se pijačne i
cijene u prodavnicama faktički i ne razlikuju. Ako i zanemarimo namirnice koje
su za radnički sloj, čini se luksuz, ne mijenja se mnogo. Ne tako davno, litra
ulja koštala je oko 1,5 KM, sada je oko 4 KM, kao i većina proizvoda čije su cijene
doživjele drastičnu transformaciju. Ograničavanje trgovačkih marži oko koje se
svojevremeno dizalo mnogo buke, niko više i ne spominje. Isto je i sa aferom
ulja u Federaciji BiH. Skandal oko
naljepnica na kojima je pisalo da je godina proizvodnje ovogodišnja iako se
ulje pojavilo krajem prošle godine izazvao je buru negodovanja. Međutim,
umjesto crvene lampice, čitave priče sjećaju se rijetki. Najveći udar na ionako
oslabljene džepove potrošača u svakom slučaju je cijena hljeba. Vekna od 600
grama sa 90 feninga za samo nekoliko mjeseci skočila je na 1.30 KM. Ali ni to
nije sve. Nedavnom uredbom o slobodnom formiranju cijena pekarskih proizvoda
nadležni su odriješili ruke pekarima. Cijene se formiraju zakonom tržišne
konkurencije. U nedostatku domaće proizvodnje, uvozu pšenice , poskupljenju
energenata, troškovima proizvodnje, opravdanje vide pekari. Pa, malo li
je??????? Za one koji kupuju, itekako
jeste. Elem, prosječna potrošačka korpa prema statistikama je oko 600 KM. Sa druge
starne sindikalna koja osim prehrambenih artikala uključuje i ostale troškove života
za četveročlanu porodicu, iznosi oko 1600 KM, a prosječna plata u Republici Srpskoj
oko 700 KM. Najveće se isplaćuju u oblasti finansijskog posredovanja oko 1.200
KM, i u oblasti zdravstva i socijalnog rada 1.100 KM. Najmanje zarade zaposleni
u ugostiteljstvu – oko 440 KM čime sindikalnu korpu mogu pokriti 28 %. Plata
zaposlenih u prerađivačkoj industriji dovoljna
je za oko 30 % sindikalne potrošačke korpe kao i kod svih onih zaposlenih u trgovini, građevinarstvu…
Slično je i u Federaciji BiH. Prema činjenicama koje statistike pokazuju, jasno
je da se uglavnom većina stanovništva bavi zavidnom umjetnošću koja se zove
preživljavanje. Čini se ipak da to malo koga zanima. Tako građani Bosne i
Hercegovine na jednu potrošenu marku plaćaju i do 85 feninga poreza na pojedine
artikle. Oko 67% bruto nacionalnog dohotka pojede glomazni državni aparat. Međutim,
za silne udare po džepovima građana, svi
se pozivaju na uticaj globalnih svjetskih faktora. Rast cijena barela crnog zlata na svjetskom tržištu,
neprikosnoven je. Cifra od oko 140 dolara je zabrinjavajuća. Međutim, zabrinjavajuće
su i cijene goriva na pumpama u Bosni i Hercegovini, koje se pozamašno
pomjeraju prema gore. I za distributere ista priča opravdanja kao i kod trgovaca,
pekara, mlinara, nadležnih. Siti se ispravdali, ništa promjenili.

Radana Čikić

Ostavite komentar »