Mirsad Đulbić: naše udruženje paraplegičara je najbolje u 12 država JI Evrope

10/26/2011 0

Razgovarala: Hana Kazazović
Foto: Mirsad Đulbić, privatni arhiv

Jedna od najvećih prednosti interneta je to što omogućava da upoznate zanimljive ljude koje biste inače, zbog spleta okolnosti ili udaljenosti, teško sreli u stvarnom, offline životu. Osoba koju sam ja upoznala tako, putem interneta, a kasnije smo to poznanstvo proširili i uživo jeste Mirsad Đulbić, moj Zeničanin, za kojeg mi uvijek fali riječi da ga predstavim i opišem. Fali mi riječi zato što je on osoba koju je teško opisati u nekoliko rečenica.

Ukratko, Mirsad je penzioner, bivši planinar, mašinac, zaljubljenik u istoriju i trenutno, zadnjih nekoliko godina, predsjednik Udruženja paraplegičara i obloljelih od dječije paralize Zenica. Osim toga je i suprug, otac i odnedavno djed, i čini se da mu ta uloga trenutno od svih najviše prija.

Udruženje kojim predsjedava je jedno od udruženja čije rezultate morate zapaziti jer su mnogobrojni, a Mirsad kaže da su po svim elementima najbolji u 12 država jugoistočne Evrope. Sam jako aktivno koristi internet i jedan od glavnih ciljeva udruženja je bio da se većini članova omogući pristup internetu.

Razgovarala sam sa njim o radu udruženja i uspjesima koje postižu, a nekoliko članova udruženja je takođe dalo svoj doprinos ovom intervjuu odgovorivši na pitanje o tome koliko im znači internet u životu.

kantonalne igre – takmicari

Mirsade, vi ste predsjednik Udruženja paraplegičara i oboljelih od dječije paralize Zenica. Koliko članova ima vaše udruženje i sa kojeg su područja?
Udruženje ima 96članova. Svi su iz Zenice, sem troje iz Žepča i jednoga iz Kaknja.

Vrlo ste aktivni na raznim poljima. Učestvujete na takmičenjima, posjećujete sajmove, idete na izlete, družite se stalno. Kako sve to uspijevate kad znamo da svi imaju problema sa finansiranjem osnovnih aktivnosti, u čemu je tajna?
Imamo i mi problema sa finansiranjem, ali imamo i jaku borbu za novac koji nam treba. Tražimo novac uglavnom od onih koji su u nečemu najbolji, jer idemo sa motom “Najbolji sa najboljim”. Razlog: mi smo najbolji po svim elementima u 12 država JI Evrope.

prilaz ulazu u zgradu

U Zenici ste radili na tome da se u svakoj zgradi u kojoj stanuje vaš član napravi prilaz za kolica. Koliko je takvih prilaza napravljeno, u kojem periodu i da li su svi članovi obezbijeđeni?
To je bila naša četverogodišnja akcija u kojoj smo svakom članu koji je tražio iznašli novce na neki način i platili izvođenje pristupnih kosih ravni. U tom periodu ih je sagrađeno sedam, a dvije su bile posebno zahtjevne. Jedna za pristup u visoko prizemlje, dužine 32 m, a druga za ulaz u soliter T-5 (kineski zid), jer nije smjela remetiti arhitektonski izgled zgrade i ulice. Arhitektica koja je projektovala pristupe je uspjela postići odličan i svrsishodan dizajn.

Osim ovoga uticali ste na izradu skošenja na trotoarima kako bi oni koji se kreću u kolicima, ali i majke sa djecom, lakše prelazili trotoare. Ipak smo svjedoci stalnih problema sa parkiranjem koji vam onemogućavaju da se normalno krećete. Kakva je situacija u drugim gradovima u BiH, imate li neke informacije?

prepreke

Zenica je trenutno lider sa mogućnosti pristupa. Sve javne ustanove i organizacije imaju pristup, sem jedne banke. Udruženje arhitekata prati propise i unosi njihove odredbe u svoje projekte, mnoga privatna preduzeća su prepoznala svoj interes pa su umjesto tzv. razumne prilagodbe, sagradile jako dobre pristupe. Općina je napravila u centru grada gotovo na svim mjestima skošenja trotoar – ulica. Ima još mnogo posla.

Općinske službe su nas prihvatile kao ravnopravnog partnera, jer naše udruženje predvodi Koordinacioni odbor udruženja mirnodopskih invalida (KOUMI) koji okuplja 12 udruženja osoba sa invaliditetom. Koordiniramo i sa dva udruženja RVI (paraplegičari, amputirci). Po pristupačnosti je dobro riješena Banja Luka. Najbolje je riješena općina Doboj jug (Matuzići) iz razloga što općina prihvata tamošnje udruženje za partnera ali i radi toga što nije bila velika investicija, obzirom na veličinu mjesta.

Problemi parkiranja su veliki i nepravilno parkirana vozila najviše smetaju slijepim i osobama koje se kreću pomoću invalidskih kolica. Nedavno, 18.10.2011. smo na poziv načelnika sektora uniformisane policije ZDK, g. Semira Šuta, kod njega imali radni dogovor sa odgovornim osobama iz policijske uprave Zenica i dogovorili smo oblike i načine saradnje na dobrobit osoba sa invaliditetom. Uslijediti će svakoga mjeseca radni dogovor, da se sagleda šta se uradilo, a šta predstoji.

pobjednik u cilju

Jednom ste rekli, ako se dobro sjećam, da vam je jedan od prvih ciljeva bio da svaki član dobije računar i pristup internetu. Jeste li uspjeli u tome?
Svi koji su izrazili želju, dobili su. Prvenstveno smo obezbjedili djecu našeg članstva sa vrlo kvalitetnim korištenim računarima, a potom i članstvo. Vrlo mali broj članova je prije toga imao svoj računar. Sada računare ima 71 član, a na internet je spojeno 36 članova.

Šta za vas znači internet i koliko vam olakšava život? Šta uglavnom koristite od programa i alata na računaru?
Internet mi je nakon porodice i prijatelja, sljedeći po značaju. Koristim ga vrlo mnogo. Prvenstveno za potrebe udruženja koje nisu male. Koristim (po učestanosti): Word, Excel, Power point, E-mail i Facebook, aplikacije skenera (obrada slika) i ostale aplikacije, po potrebi.

Pretpostavljam da i blog Osobe sa invaliditetom pomaže članovima vašeg udruženja. Koriste li ga i koliko? O čemu pišete na blogu i od kud vam ideja za njegovo pokretanje?
Blog je ciljano otvoren radi obavještavanja članstva, ostalih udruženja, medija i zainteresiranih osoba iz nekih drugih sfera. Na blogu su vijesti iz rada udruženja, po neka vijest iz rada Saveza PODP FBiH i Unije PODP BiH. Kada su u pitanju neke važnije manifestacije, bude postavljena i obavijest sa prirodom manifestacije. Blog sam pokrenuo u prvim mjesecima rada u udruženju. U početku je bilo i zanimljivosti iz života paraplegičara u svijetu.

Mirsad – drugi s desna

Sad kad smo sve ovo ispričali možemo reći da imate preko 60 godina i da ste penzioner. Prije nekih 14 godina ste postali paraplegičar, ali i pored toga ste nastavili voditi prilično aktivan život sa pozitivnim pogledom na njega. Ono što me zanima jeste – kako ste uspjeli u tome? Ovo vas pitam jer sigurno možete biti uzor i inspiracija svima nama koji nemamo nekih velikih problema u životu a često smo depresivniji i bezvoljniji nego ijedan član vašeg udruženja.
Upornost je nešto što je bitno u svakoj ljudskoj djelatnosti. Uporan čovjek postiže mnogo više nego pametan koji nije uporan. Uz to, ja sam u okviru svoje upornosti internetom uz posredovanje Glasa Amerike (VoA) stupio u vezu sa najboljim neurohirurgom u SAD, koji mi je pojasnio moje stanje i šta sve mogu očekivati. Rehabilitacija u službi fizijatrije kantonalne bolnice Zenica je bila jako uspješna u svim pravcima, naročito u pravcu uključenja u društvo (socijalizacija). Koliko vidim, kod našeg članstva je ista situacija. Svi smo jako uporni i rezultat dođe.

priprema za start

Evo jedan primjer iz sporta. U augustu ove godine smo bili učesnici na Međukantonalnom takmičenju paraplegičara i oboljelih od dječije paralize. Noć uoči takmičenja smo osmotrili prisutne i zaključili da je konkurencija jača nego inače. Naš član Hasan Jašarević, koji se takmiči u utrkama (u inv. kolicima) se zabrinuo, kada je vidio da je došao i jedan član iz USK, koji je u svim utrkama bio nepobjediv. Mi nemamo običaj zadavati sebi cilj da budemo prvi, jer smo ubijeđeni da smo najbolji. Već smo se snuždili i unaprijed zadovoljili sa drugim mjestom. Izjutra na borilištu rečeni Jašarević je podigao moral uzviknuvši da će potući takmičara iz ekipe USK. I bilo je tako. U utrci na 400 metara, Jašarević je ostavio tog takmičara čak 50 metara iza sebe što se nikada nije ranije dešavalo. Uglavnom naši takmičari su osvojili sva prva mjesta u utrkama, što nismo nikada do tada postigli. Tako, takmičenje se odvijalo opušteno, ali s motom: samo pobjeda. Rezultat je na kraju bio da smo bili prvi, kao i uvijek ranije, ali ovog puta je drugoplasirana ekipa bila daleko iza nas. Istina, naši takmičari su to ostvarili uz brojne žuljeve na dlanovima (od obruča točkova).

Dakle, depresija je zabranjena. Priče o bolestima nema. Teme su vrlo različite, ali lagane, kako bi svi mogli ravnopravno učestvovati. Nalazimo se veoma često kao biva slučajno na kafici u čaršiji ili na nekim izletima, ali se nekada i dogovorimo, što je rjeđe, jer imamo društvene izlete članstva udruženja.

U svakom slučaju od ovakvih ljudi svi možemo puno naučiti.

A u nastavku pročitajte šta su nam na pitanje Šta za vas znači internet i koliko vam olakšava život? odgovorili neki od članova Udruženja paraplegičara i oboljelih od dječije paralize Zenica.

Izlet u Sarajevo

Aliefendić Harun (dipl. oec, zaposlen)

Prema vlastitim iskustvima internet i njegovo korištenje se nekada može opisati kao magnet za gubljenje vremena. Pošto sam ja dugogodišnji korisnik mreže danas mogu reći da sam postao neka vrsta ovisnika te da jednostavno postoje vremenski intervali kada se mora koristiti internet.

Da olakšava život, suviše kompleksno pitanje ali da ispunjava dijelom nekvalitetno vrijeme to da. Ali bez obzira na negativnosti intenzivno ga koristim. Naravno da tu ima i pozitivnih stvari od kontakata sa ljudima, informisanja, edukacije, i sve u svemu vrlo teško bih mogao danas bez mreže.

A što se tiče korištenja pošto sam i u poslu sa računarima koristim sve opcije – FB, MSN i Skype su, pored ostalih podloga i programa, ono što koristim intenzivno i svakodnevno.

Vernesa Osmanbegović (bivša manekenka)

Obzirom da živimo malo drugačiji život nego ljudi koji hodaju, internet nam znači mnogo više jer nemamo toliko obaveza, nažalost, poput posla, odlaska na fax, noćnih izlazaka. Ja internet koristim već nekih 5 godina. U početku je to bilo iz zabave i da popunim slobodno vrijeme a sada ga već koristim i za edukaciju, zabavu, komunikaciju sa prijateljima, porodicom. Mislim da je internet spas za ljude u kolicima i velika je pomoć i olakšanje za prikupljanje bilo kakvih informacija, upoznavanja sa drugim ljudima, edukacije, zabave.

Lično najčešće koristim Facebook, Msn, Hotmail, Pik.ba, Posao.ba, Google naravno, youtube…i puno mi je lakše što internet postoji jer bez njega ne znam gdje bih trošila svoje slobodno vrijeme.

Skender Elvir (sportista)

Za mene internet znači informisanost. Ovdje gdje živim (Gornja Gračanica kod Zenice) odvojen sam od informacija i dešavanja. Život mi ne olakšava, ali mi omogućava da vrijeme prolazi brže i lakše.

Koristim podjednako Facebook, Msn i Email i gledam filmove koji su online.