U jednom trenutku dok skidam teške cipele s nogu, shvatim da sam u suštini najgori od svih, sve je počelo da mi smeta, sve me nervira i generalno nisam zadovoljan. Strašno se sekiram, nekad i radi nebuloznog naslova u dnevnim novinama i maštam kako bi sve moglo biti bolje!
Možda zaista jesam jedan od onih rijetkih koji nisu naučili kukati niti govoriti pokorno DA, vjerovatno zbog toga nisam poželjan u krugovima koji se zimi griju u bazenima hotela raštrkanim po Alpama a ljeti noge kisele u Okeanima, a nisam ni jedan od onih koji primaju 500 eura 12 puta godišnje samo zato što su u Holandiji proveli rat i nastavili živjeti normalnim tempom sve dok im se inostranstvo nije „ogadilo“ …
Čitav tekst o nerazumijevanju ovog vremena pročitajte na Češke sobarice
(Postove za Blogosferu čita i preporučuje Hana Kazazović – Cyber Bosanka)
