Razmislite o vašem najvećem ličnom cilju na trenutak. Zamislite kako ste baš sada odlučili da ćete ga ostvariti. Zamislite kako ćete nekome koga ćete danas sresti reći što ćete napraviti. Zamislite kako vam zbog toga čestitaju i kako vas zbog toga cijene.
Zar nije dobar osjećaj reći to glasno? Zar se već ne osjećate kako ste na jedan korak bliže ostvarenju, kao da je već postao dio vaše ličnosti?
Loša vijest – trebali biste o tome šutjeti, jer baš taj dobar osjećaj će vam smanjiti vjerovatnost da ćete to stvarno i napraviti.
Više puta ponavljana psihološka istraživanja dokazuju kako kada nekome kažemo o svojim ciljevima smanjujemo šansu da ih ostvarimo. Kad god sebi postavite cilj postoje koraci koje trebate napraviti, posao kojeg trebate obaviti kako bi se cilj ostvario. U idealnom slučaju nećete biti zadovoljni sve dok ne ostvarite zacrtano, ali kad nekome kažete svoj cilj i oni vam za tu ideju odaju priznanje, psiholozi su otkrili kako se to zove “društvena stvarnost”. Um je na neki način prevaren i misli kako je cilj već ostvaren. I onda, jer ste već osjetili zadovoljstvo, manje ste motivisani da odradite stvarno potreban posao do ostvarenja cilja.
To je suprotno našem instiktu kako trebamo reći prijateljima, je li tako? Da nas drže za riječ, zar ne?
Zato postoje dokazi:
1926.g. Kurt Lewin, osnivač socijalne psihologije, nazvao je to “zamjenom”.
1933.g. Wera Mahler je otkrila kako, kada nam drugi odaju priznanje za ideju, umu se ona čini već ostvarenom.
1982.g. Peter Gollwitzer je napisao cijelu knjigu o tome, a 2009.g. je objavio rezultate nekih novih ispitivanja.
Evo šta su otkrili:
163 ispitanika u četiri različita testa – svi su zapisali svoj lični cilj. Zatim je polovina objavila svoj cilj ostalima u sobi, a polovina nije. I onda je svima dato 45 minuta da rade na onome što će ih direktno dovesti do ostvarenja njihovog cilja, ali im je rečeno da mogu odustati kada god požele. Sada, oni koji su šutjeli o svom cilju su u prosjeku radili svih 45 minuta, i kad su ih poslije pitali rekli su kako misle da moraju još puno raditi ne bi li došli do cilja. No, oni koji su objavili svoje ciljeve prestali su raditi u prosjeku nakon samo 33 minute. I kad su ih poslije pitali rekli su kako misle da su blizu cilju.
Dakle, ako je to istina, šta možemo učiniti?
Pa, možemo odoljeti iskušenju da objavimo svoj cilj. Možete odgoditi zadovoljstvo koje donosi priznanje okoline. I možete prihvatiti da vaš um pobrka govorenje i činjenje. Ali ako morate govoriti o nečemu, možete to reći na način koji vam ne donosi zadovoljstvo, poput “Stvarno želim trčati ovaj maraton pa moram trenirati pet puta sedmično i samog sebe kazniti ako neću, OK?”
Dakle, idući put kada ste u iskušenju nekome reći svoje ciljeve, nemojte ništa reći – šutite.
Tekst preuzet sa predavanja na TED konferenciji koje je održao Derek Sivers. Originalno video izlaganje možete pogledati ovdje.
(Intermezzo)
