Boro Kapetanović: Bili smo seljaci, sad smo seljačine

11/08/2013 0
Boro Kapetanović: Bili smo seljaci, sad smo seljačine

Banjaluka – Svet je oboleo od dosade i lenjosti. Bili smo seljaci, sad smo seljačine. Mrdamo, ali, dubok je balkanski glib, mračne balkanske krčme; a sveće dogorevaju i baterije se prazne.

Rekao je ovo za “Glas Srpske” pjesnik Boro Kapetanović, čije su knjige “Lirika rata” i “Osama u Mađiru” izazvale pažnju na beogradskom sajmu knjiga među izdanjima iz Republike Srpske.

Godine, kao muve, zuje i odleću nepovratno. Cilj je sve dalji, magla sve gušća, a staza uža. Gde smo? Pre će ti kazati prodavačica karfiola na pijaci nego pesnici – kaže Kapetanović.

Pjesnik se osvrnuo na aktuelno stanje u srpskoj poeziji.

Jednom sam rekao da ljudi danas više veruju metereolozima nego piscima, više gatarama nego filozofima i da pišem za one koji znaju razliku između žirafe i košute, cigle i crepa, snega i mleka u prahu – ističe Kapetanović.

“Liriku” i “Osamu” objavili su banjalučki izdavači “Besjeda” i “Art print”.

Sad, ne znam ko je rekao da sejati nije teško nego da je teško žnjeti. Ja sada, dakle, žanjem, ali, kao i nekad, ja se i danas postidim kad mi neko kaže “naš uvaženi književnik”. Kao da mi je rekao “naš uvaženi magarac” – dodaje pjesnik.

Objasnio je da “Lirika rata” objedinjuje sve njegove pjesme iz rata i o ratu, dok je “Osama u Mađiru” knjiga lirskih minijatura koje pjevaju o osami i pjesničkom tihovanju u mjestu gdje, kako kaže, “živi iliti životinjari”.

Stanje u književnosti Republike Srpske ocjenjuje kao “veoma vedro, veselo i incidentno”.

Vedrim ga čini književnost razočaranih molera, dokonih sveštenika, umornih električara, nesrećnih lugara i srećnih učiteljica. Veselim literatura omladinki i omladinaca koji još pojma nemaju šta da rade u životu pa se sete da ni Hemingvej u mladosti nije znao šta će od sebe i to im bude znak i povod – naglasio je Kapetanović.

Smatra da rijetka, ali veoma kvalitetna djela i knjige pisaca, koji znaju da je književnost veoma ozbiljna stvar, stanje u književnosti čine incidentnim.

A kakvo je stanje u našoj književnosti takvo je stanje i u našem Udruženju književnika Republike Srpske. Vedro, veselo i incidentno – zaključio je Kapetanović.

Promocije kao posijela

Poodavno sam primetio da na naša književna posela ili, kako vi kažete, promocije, ljudi više ne dolaze, nego da ih privode. Na tim mestima okupi se grupica privedenih đaka, pokoji nezaposleni poštar, dve-tri samohrane majke i romantične domaćice, nešto već ocvalih učiteljica i poneka usamljena kućna pomoćnica, uglavnom oko dvadesetak tako njih. Sve mi to više liči na komemoraciju nego na književno poselo – kaže Boro Kapetanović dodajući da zbog toga ne održava promocije nego autorske večeri.

(Glas Srpske/Intermezzo)

Ostavite komentar »