Svaki četvrti student imao lično iskustvo sa korupcijom

IMG_9193

Velike razlike u stavovima između studenata i profesorima – studenti mnogo ozbiljnije shvataju problem korupcije i njene posljedice po kvalitet obrazovanja, dok profesori smatraju da je korupcija prisutna u izolovanim slučajevima i da nema velikog uticaja na kvalitet diploma i znanja


Transparency International Bosne i Hercegovine (TI BiH) predstavio je rezultate Istraživanja percepcije korupcije u visokom obrazovanju u BiH, kao i rezultate istraživanja upoznatosti osoblja univerziteta o antikorupcijskim propisima u visokom obrazovanji. Cilj istraživanja je bio prikupiti stavove o tome koliki je nivo korupcije u visokom obrazovanju u BiH, u kojim oblastima se javlja, na koji način se manifestuje, te na koji način bi se trebalo boriti protiv korupcije i sprečavati je. Istraživanje je sprovedeno u svim univerzitetskim centrima širom BiH, te je uključilo i privatne i javne univerzitete.

Istraživanje je pokazalo velike razlike u stavovima između univerzitetskih profesora i studenata. Dok većina studenata korupciju vidi kao veoma raširenu pojavu, pa čak i kao dominantno obilježje univerziteta, osoblje poriče ili relativizuje prave razmjere korupcije.

Rezultati ukazuju i na poražavajuću činjenicu da je gotovo svaki četvrti student imao lični susret sa korupcijom – platio je pozitivnu ocjenu ili je traženo od njega da je na neki način plati. S druge strane, studenti kao najrasprostranjenije oblike korupcije na njihovim fakultetima vide: davanje/dobijanje pozitivne ocjene za novac ili neku drugu naknadu (45%), dobijanje ocjene na osnovu rodbinskih i porodično-prijateljskih veza (20%), uslovljavanja izlaska na ispit kupovinom knjiga (15%), kada nastavnici i ostalo osoblje „guraju“ svoju djecu kroz studij (osiguravaju im vertikalnu prohodnost) (6%), svako nezasluženo dobijanje ocjene (7%).

S druge strane, osoblje iskazuje više zabrinutosti zbog nezasluženog napredovanja nastavnika u karijeri i narušavanja propisanih pravila u obrazovnom procesu.

Korupciji na fakultetima, po uvjerenju studenata, najviše pogoduju: održavanje ispita u četiri oka (bez svjedoka) a koji se najčešće održavaju u kabinetima, usmeno ispitivanje, nepridržavanje zakazanih ispitnih termina i neformalna druženja studenata sa nastavnicima i asistentima na kojima se razvijaju neprimjereni odnosi.

I studenti i osoblje u u najvećoj mjeri smatraju da je podjednaka krivica profesora i studenata za korupciju na fakultetima. Međutim, za neefikasnost u suzbijanju korupcije student najviše krive nadležna ministarstva za obrazovanje i pravosudne organe, dok osoblje s druge strane veću odgovornost prenosi na upravljačke strukture univerziteta.
Razlikuju se i stavovi o štetnosti korupcije po kvalitet znanja i stečenih diploma. Dok većina (36,6%) studenata smatra da ugrožava nivo znanja, te da ke većina diploma stečena bez adekvatnog znanja, većina profesora smatra da korupcija nema veliki uticaj na nivo znanja i diploma.

Posebno je zabrinjavajuća spremnost 46% studenata da pribjegne korupciji u slučaju da nemaju drugog načina da polože ispit. U isto vrijeme, spremnost i studenata i profesora na uključivanje u antikoruptivno djelovanje još uvijek se svodi većinom na nivo pisanja anonimnih prijava.

Kada su u pitanju mjere suzbijanja korupcije, generalno gledajući i studenti i osoblje preferiraju poduzimanje strožijih, represivnih mjera i računaju na odvraćajući efekat strožijih kazni, donošenje strožijih zakona i za dosljedno i efikasno krivično gonjenje počinitelja.

Istraživanje o upoznatosti zaposlenih na univerzitetima sa antikorupcijskim propisima pokazalo je visok stepen neupućenosti u konkretne propise koji se odnose na korupciju na visokoškolskim ustanovama, te da velika većina zaposlenih nije upućena u to da li se na njihovim matičnim univerzitetima sprovode antikorupcijske aktivnosti, te koji je stepen njihove primjene. Razlozi za ovakvo stanje su, prema odgovorima zaposlenih, nepostojanje interesovanja za sprečavanje korupcije u akademskim vodama (8,2%), neefikasnost sistema i resursa da u praksi primjene propise (5,1%), konfuzija usljed neregulisane pravne regulative odnosa države, entiteta i kantona (4,3%), opšta društvena kriza (3,9%) ili činjenica da menadžment univerziteta ne percipira određene radnje kao korupciju (2%).

Svi navedeni rezultati ukazuju na to da na unioverzitetima još uvijek nema sistemskog pristupa borbi protiv korupcije, te da se ona zasniva samo na pojedinačnoj volji pojedinaca da se izbore s ovom pojavom. Upravo zbog zoga će pprovedena istraživanja biti osnova za dalje aktivnosti TI BiH u oblasti prevencije korupcije u visokom obrazovanju, a prije svega kao saznanja na osnovu kojih će se kreirati antikorupcijski planovi na čije usvajanje se obavezalo osam javnih univerziteta u BiH.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

You may use these HTML tags and attributes: <a href="" title=""> <abbr title=""> <acronym title=""> <b> <blockquote cite=""> <cite> <code> <del datetime=""> <em> <i> <q cite=""> <strike> <strong>